Izložba Locus Suspectus diSTRUKTURA

Jelena Pavićević

Samostalna izložba Locus Suspectus umetničkog para diSTRUKTURA, održana u Galeriji Doma omaladine Beograda, u periodu od 30. oktobra – 16. novembra 2018. godine, predstavlja multifunkcionalni likovni narativ koji ima za cilj (re)prezentaciju grada kao mesta koje iščitava tekst ispisan iz pamćenja naroda, kolektivne – nacionalne nostalgije i njenog odnosa prema prošlosti. Polazeći od preispitivanja lokalnog identiteta, mapiranja događaja i izgradnje istorijski relevantnih činjenica, ova izložba kroz dokumentovanje posledica arhivira kolektivno pamćenje ubistva austrougarskog nadvojvode Franca Ferdinanda koje se dogodilo u Sarajevu u prvoj polovini dvadesetog veka. Kao posledica političko-ideološke represije austrougarske nad Bosnom i Hercegovinom, ovaj čin atentata je označen kao kulturno-istorijska baština jugoslovenskog naroda.

Locus Suspectus je paradigma kulturnih zapisa koja tretira sećanje kao posledicu kontinuiranog društvenog baštinjenja regionalnih fakcija iz prošlosti, demistifikujući ih kroz likovne prikaze njihovih značenjskih elemenata. Prikupljajući informacije koje koegzistiraju na nivou istorijskih fakata s jedne strane, i subjektivnih društvenih tekstova sa druge strane, diSTRUKTURA svojim metatekstualnim pristupom ističe važnost mapiranja događaja i preispituje posledice koje su i dalje osetne u Sarajevu, na mestu na kom je ubistvo počinjeno.

Kroz različite likovne tehnike autori projekta prikazuju simultani narativ koji iščitava reference iz opipljivih gradskih objekata zatečenih oko mesta na kome se odigrala centralna tačka u izgradnji istorijskog teksta. Umetnički par diSTRUKTURA je kroz likovnu tehniku frotaža napravila otisak referentnih mesta koja kroz vreme iščitavaju znakove prošlosti, rekreiraju pamćenje i simuliraju redefinisane događaje. Na taj način priloženi frotaži svedoče o autentičnosti prostora, njegovih kodova i simobola koji kroz asocijativnu vrednost ističu vizuelni karakter eksjugoslovenskog naroda.

Izloženi, serijski postavljeni, akvareli u korespondenciji sa video radom čine drugi aspekt vizuelnog iščitavanja prošlosti. Ova serijalna umetnička praksa, koja ima za cilj prikaz niza autentičnog frejma iz video rada, u prvi plan stavlja likovnu estetiku, zanemarujući celokupan tekstualni aspekt o kome svedoče ostali radovi sa izložbe. Razbijanjem toka priče i konstruisanog metajezika, dvanaest akvarela postavljenih u niz, čine gradaciju odnosa bele i zelene boje. Njihov niz kreira tok od najsvetlijeg frejma (sa najviše bele) do najtamnijeg koji prikazuje skoro kompletno odsustvo belog akvarela. Centralna figura ovih radova je srpsko-austrijska konceptualna književnica Barbi Marković koja je koautorka i protagonistkinja izloženog video rada. Postavljen u nizu akvarela, ovaj rad celokupnom vizuelnom opusu dodaje ritmičnost, takt i na taj način razbija čistu slikarsku tehniku. U video radu naratorka i književnica iščitava tehnikom kat-ap-a (cut-up) zapise sa ulica grada. Kroz prespajanje nepovezanih rečenica, pojmova i zapažanja koje je sakupljala nasumično po mestu gde se atentat dogodio, autorka teksta je imala za cilj da prikaže auru grada, naroda i vremena. Na taj način je postigla komparaciju između sadašnjosti i prošlosti – ističući razlike i zajedničke karakteristike otisnute u mentalitetu nacije.

Sa ovim radovima na posredan način komunicira i treći umetnički konstrukt – kolaž „Geological Fragments Occupation Ghosts“. Kolaž postavljen na zidu nasuprot seriji akvarela skladišti potvrdu o istinitosti iskaza drugih izloženih dela. Kolaž je sačinjen od fotografija mesta ubistva u Sarajevu i fotografija preuzetih sa interneta koje svedoče o toj temi, delova zapisa Barbi Marković, ostataka frotaža koji su u službi priloženih fotografija, ali i mape koja označava kretanje Franca Ferdinanda u momentima pre atentata. Ovaj kolaž zadržava auru umetničkog dela i odriče se sopstvene reporodukcije, čineći celinu neponovljivim i autentičnim testamentom vremena.

Ekstenziju kolaža čini autonomna slika koja prikazuje pogled kroz prozor iz automobila na pređeni put koji vodi ka referentnom mestu. U pitanju je svojevrsna reprodukcija događaja iz ugla Franca Ferdinanda, što čini oprečnu predstavu u odnosu na ostatak izložbe koja posmatrača stavlja u ulogu konzumenta društvenog narativa.

Multumedijalna izložba Locus Suspectus koristi istoricizam kao polaznu tačku izgradnje lične estetike umetnika, ali i implementira znak metaumetnosti i metonimije unutar uobičajenih umetničkih praksi. Autori se, prema tome, služe likovnim tehnikama kao medijem za izražavanje kolektivnog stava, izgradnje nacionalnog sećanja i isticanja kulturnog nasleđa koje je ustanovljeno u novijoj istoriji eksjugoslovenskih država. Na taj način diSTRUKTURA evocira uspomenu na saznajnu artikulaciju događaja i prikazuje nacionalni narativ proistekao iz istraživanja političkih, društvenih i ideoloških konstrukata ustanovljenih u dvadesetom veku.

Jelena Pavićević,
teoretičarka umetnosti

Tekst je objavljen u časopisu Likovni Život za 2018. godinu.